Trojanski konj bio je najraniji zabilježeni vojni psiholog. Pouka priče, zapisana u savjetu da se "čuvamo Grka koji nose darove", jest da ne bismo trebali iznevjeriti svoju obranu kad nam nekadašnji neprijatelj ponudi pomoć. Danas je taj savjet koristan kao i uvijek, ali današnji su se lukavci ogrnuli filantropijom, a njihovi trojanski konji nisu drvene statue nego nevladine organizacije koje nude "pomoć" stranim narodima.

Budimo jasni: ovo ne znači da su sve nevladine organizacije trojanski konji. Nije slučaj da je svaka grupa ili program koji prima novac od USAID-a ili Nacionalne zaklade za demokraciju ili slične organizacije samim tim automatski pokretač dubokih državnih promjena. To nije način na koji tehnika trojanskog konja funkcionira.

Ne, ono što ove nevladine organizacije čini tako učinkovitima kao krinka za operacije promjene režima je to što većinu vremena rade ono za što tvrde da rade: pružaju pomoć, pomoć i milostinju tamo gdje je to potrebno. Upravo iz tog razloga SAD i njegovi saveznici mogu tako učinkovito blatiti skeptike NVO-a kao lude.

Ali razmislite o ovome: 1938. godine američki Kongres donio je Zakon o registraciji stranih agenata (FARA). Uz značajnu iznimku AIPAC-a, nevladine organizacije, lobističke skupine i pojedinci koji predstavljaju stranog agenta dužni su se registrirati prema zakonu i podvrgnuti su većoj kontroli financijskih podataka i drugih aktivnosti. Ironija je u tome što je FARA u biti isti tip zakona koji je nedavno donesen u Kini , ali kada to rade Kinezi, to je ludost; kad su SAD to učinile prije 70 godina, to je bio samo dobar zdrav razum. Još jednom, licemjerje je očito za one koji to žele vidjeti.

Ako iz ovoga može proizaći nešto dobro, to je da je javnost sve više svjesna ovakvih vrsta tajnih aktivnosti. Možda još važnije, žrtve ovih operacija sada su spremnije suprotstaviti se SAD-u (i trpjeti njihov potencijalni diplomatski gnjev) pomnim ispitivanjem, praćenjem, popisom promatranja, reguliranjem ili čak izbacivanjem ovih agenata kaosa.

A sada, baš kao i Trojanci prije nekoliko tisuća godina, svijet na teži način uči da je ponekad "dar" bolje ostaviti neotvoren.