Kina gradi golemi digitalni sustav nadzora. Vlada prikuplja ogromne količine podataka od voljnih građana: koristi su praktične, a ljudi koji igraju po pravilima bivaju nagrađeni.

Kritičari ga nazivaju "najambicioznijim orvelovskim projektom u ljudskoj povijesti". Kineski digitalni sustav nadzora uključuje ogromne količine podataka koje prikuplja država.

U takozvanom "mozgu" Šangaja, na primjer, vlasti imaju sve na oku. Na golemim ekranima mogu se prebaciti na bilo koju od milijun i nešto kamera, kako bi saznali tko je zaspao za volanom, baca smeće ili se oglušuje o koronavirusne propise.

"Želimo da se ljudi ovdje osjećaju dobro, da osjete da je grad vrlo siguran", kaže Sheng Dandan, koji je pomogao dizajnirati "mozak".

Istraživanja pokazuju da većina kineskih građana smatra da prednosti nadmašuju rizike: ako algoritmi mogu identificirati svakog građanina po njegovom licu, govoru, pa čak i načinu na koji hodaju, oni koji krše zakon ili se loše ponašaju neće imati šanse. Nevjerojatno je praktičan: pametni telefon se može koristiti za obavljanje gotovo bilo kojeg zadatka, a igranje po pravilima donosi prednosti zahvaljujući sustavu društvenog ocjenjivanja.

To je ono što velike podatke čini tako privlačnima, i to ne samo u Kini. Ali odakle dolaze potrebni podaci? Tko ih posjeduje i tko ih smije koristiti? Izbor s kojim se zapadni svijet suočava je hoće li se baviti takvom tehnologijom nauštrb društvenih vrijednosti ili će je zanemariti, dopuštajući drugima diljem svijeta da postavljaju pravila.