Saznajte kako su klimatski pokret od početka instalirali najveći uništavači okoliša i bio je dio gigantskog poslovnog modela. Saznajte kako su istaknuti ekolozi bili pametno potisnuti na sporedne događaje kako bi beskrupulozni ekološki kriminalci mogli nesmetano nastaviti svoj destruktivni rad. Bićete iznenađeni..

U januaru 2025. godine, nakon šest najvažnijih američkih banaka, najveća svjetska finansijska grupa BlackRock također je napustila Net Zero klimatski savez.
Najmoćnija centralna banka, Federalne rezerve, ili skraćeno FED, napustila je „Mrežu zelenog finansijskog sistema“.
Istovremeno, novi američki predsjednik Trump najavio je da će se ponovo u potpunosti oslanjati na fosilna goriva.
Povlačenje velikih investitora vam mora izgledati kao šamar.
Da bismo bolje klasifikovali aktuelne događaje, hajde da prvo pogledamo poreklo pokreta za zaštitu klime.

1. Pojava klimatskog pokreta
Američki političar i preduzetnik Al Gore je 2006. godine prvi put suočio svetsku javnost filmom: „Neugodna istina“.
Ovo oslikava scenario sudnjeg dana zbog globalnog zagrijavanja koje je stvorio čovjek.
Gore je multimilioner i bio je 45. potpredsjednik Sjedinjenih Država pod predsjednikom Billom Clintonom.
Al Gore je u julu 2008. predvidio: „Naš trenutni kurs uopšte nije održiv.
Naučnici širom svijeta nam govore da nam je možda preostalo manje od deset godina u kojima imamo priliku napraviti dramatične promjene kako bismo spriječili katastrofalne posljedice klimatske krize.
I jedini način da se preuzme odgovornost je da se dođe do korena problema, a to je sagorevanje fosilnih goriva.”
Od sada, cijeli fokus je bio na smanjenju emisije CO2 kao uzroka svih zala.
Gore-ovi PR napori da dobije publicitet procjenjuju se na 300 miliona dolara samo u 2009. godini.
Al Gore je, između ostalih, osnovao organizacije koje su obučavale takozvane “klimatske lidere”.
To je potom dovelo do pokreta kao što su "Petak za budućnost" i "Pobuna za izumiranje".
Idoli poput Grete Thunberg, Luise Neubauer i Alexandria Ocasio-Cortez su posebno podržani i izgrađena je velika klimatska mreža.

2. Nove tehnologije kao poslovni model za superbogate
U javnosti su upravo te aktivistkinje poput Grete Thunberg vršile pritisak na političare kroz medijske proteste.
Ali da li je ova percepcija javnosti tačna?
Godinama prije prvog javnog nastupa Grete Thunberg, Svjetska banka i WEF su već postavljali kurs za novu „klimatsku politiku“.
Takođe, godinama prije nego što su počeli klimatski protesti, finansijski divovi počeli su ulijevati stotine milijardi budućih investicijskih fondova u često bezvrijedne „klimatske kompanije“ i širiti proizvodne kapacitete.
To im je dalo poziciju "tržišnog lidera" i učinilo ih spremnima za "velike poslove".
Iznenađujuće, političari su krenuli u akciju ubrzo nakon Gretinog prvog školskog štrajka u avgustu 2018., što je privuklo pažnju medija.
Tako je 17. oktobra 2018. tadašnji predsjednik EU Juncker potpisao pismo namjere sa investicionim fondom za čistu energiju „Breakthrough Energy Europe“. Početni paket: 100 miliona evra.

Superbogate kompanije članice bi stoga trebale dobiti povlašteni pristup EU fondovima.
Osnivač investicionog fonda Breakthrough Energy je Bill Gates.
Među članovima su superbogati ljudi poput Facebooka Mark Zuckerberga, Julian Robertson iz giganta hedž fondova Tiger Management, David Rubenstein, osnivač Carlyle Group, George Soros, Alibaba Jack Ma i drugi.
Tržište za “klimatsku tehnologiju” stalno je širila EU.
Juncker je u februaru 2019. predložio da se svaki 4. euro budžeta EU od 2022. do 2027. godine potroši na suzbijanje klimatskih promjena.
Stiče se utisak da su političari svojim zakonodavstvom stvorili veoma profitabilno tržište za „klimatske tehnologije“ velikih igrača.
Imali su dvostruku šansu za pobjedu: mogli su imati koristi od sredstava EU i velike potražnje za njihovim proizvodima.
EU masovno gura zemlje da zadovolje ovu potražnju jer se agresivno promoviraju tehnologije poput energije vjetra, solarne energije i e-mobilnosti.

Izrazi kao što su „ekološki otisak” ili „ravnoteža CO2” odražavaju da je CO2 sada postao mjera svih stvari.
Pojednostavljeno rečeno, “CO2” je postao neka vrsta nove valute na berzama.
Od početka je fokus bio u potpunosti na smanjenju CO2 kao jedinom uzroku gotovo svih vremenskih problema.

Nema oluje bez istih naslova:
“Klimatske promjene su krive! Moramo smanjiti CO2!”.
Ono što nas čini skeptičnim je da se drugi uzroci razornih poplava i požara ni izdaleka ne razmatraju.
Najgore je to što glasovi nauke i stručnjaka koji dovode u pitanje javni narativ nemaju šanse za medijsko prisustvo.
Na primjer, postoji bezbroj patenata koji otkrivaju kako se danas lako mogu stvoriti vremenske katastrofe.
Uništavanje životne sredine, kao što je krčenje šuma radi vađenja isplativih sirovina ili proširenje vetroelektrana, takođe se gotovo ne govori.
Jedini fokus na “klimatske promjene” povezane s CO2 gotovo u potpunosti ignorira ozbiljnu štetu okolišu i one koji su za nju odgovorni.
Nedopustivo se izjednačavaju „klimatske promjene“ i uništavanje životne sredine.
Povratak na politiku: Dr. Ottmar Edenhofer također potvrđuje da klimatska
politika nije o zaštiti okoliša od samog početka, već o teškim
ekonomskim interesima.
On je direktor i glavni ekonomista Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klime:
„...mora biti jasno da mi de facto redistribuiramo svjetsko bogatstvo kroz klimatsku politiku.
Morate se osloboditi iluzije da je međunarodna klimatska politika politika životne sredine.
To nema gotovo nikakve veze s ekološkom politikom, s problemima poput krčenja šuma ili rupe u ozonskom omotaču.”
Moj privremeni zaključak:
Dakle, dok su mega-korporacije i megamilijarderi službeno posvećeni većoj održivosti i "klimi", oni istovremeno ostvaruju ogroman profit.

3. Masovni egzodus iz klimatskih saveza
Sada se vraćamo na sam početak – povlačenje BlackRock and Co. iz klimatskog saveza.
Postavlja se pitanje: ZAŠTO se najveći investitori sada distanciraju od „zelenih tehnologija“ i oslanjaju se na nuklearnu energiju?
I ZAŠTO američki predsjednik Trump ponovo želi da se u potpunosti oslanja na fosilna goriva?
Da li vam odjednom nije stalo do životne sredine? Ili im uvijek nije bilo stalo do nje?
Finansijski stručnjak i analitičar Ernst Wolff daje vrlo razumljiv razlog.

[Ernst Wolff:] „Nova velika agenda ima veze sa umjetnom inteligencijom.
I zanimljivo, ove godine Svjetski ekonomski forum, skup u Davosu, ima moto "Saradnja u inteligentno doba", odnosno riječ je o umjetnoj inteligenciji.
A umjetna inteligencija se u posljednje vrijeme iznova pominje, posebno ovdje u Švicarskoj, u svim izvještajima o Svjetskom ekonomskom forumu.
I uvijek se opisuje da to nije prijeteće, već da će otvoriti nova radna mjesta, tako da niko od nas ne treba da brine o tome. Slučaj je upravo suprotan.”
“Dakle, oni na vlasti su naravno veoma zainteresovani za dalje unapređenje ove veštačke inteligencije jer se od nje može zaraditi mnogo novca.
Zanimljivo je i da se BlackRock upravo povukao iz Net Zero inicijative u Ujedinjenim nacijama.
Razlog je što fokus više nije na klimatskim promjenama, već na nuklearnoj energiji.
A kako se nuklearne elektrane ne mogu graditi tako brzo – trebat će nekoliko godina, možda i nekoliko godina – prije nego što budu spremne za upotrebu, za sada će se morati oslanjati na fosilna goriva.
A ako se oslonite na njih, ne možete se držati "klimatske agende".
Zanimljivo je da niko od njih nikada nije rekao da treba ukinuti porez na CO2.
Tako da će se i dalje bez ustezanja obogaćivati, a mi ćemo naravno vidjeti da će WEF nekako dati ideološku podršku cijeloj stvari.”
4. Potrošnja energije za umjetnu inteligenciju i njena održivost
O "održivosti" vještačke inteligencije vode se žestoke debate unutar AI kompanija.
26. novembra 2024. godine na web stranici Ala Gorea objavljen je rad koji rezimira diskusiju.
“Prema jednoj procjeni, OpenAI GPT-4 [AI podrška za složenije zadatke pisanja kao što su skripte, pjesme i još mnogo toga] zahtijevalo je 50 gigavat sati (GWh) električne energije za obuku – to je otprilike godišnja potrošnja malog grada.

Kako AI modeli postaju sve bolji i bolji, oni zahtijevaju sve veće centre podataka.
Zuckerberg je rekao da bi cijela elektrana mogla biti potrebna za pokretanje jednog centra podataka.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) pretpostavlja da će se potražnja za energijom gotovo udvostručiti od 2022. do 2026. godine.
Međutim, postoje i prognoze koje su mnogo drastičnije."

Zaključak je takođe vrlo poučan:
“Iskreno, mislimo da je malo vjerovatno da bi dobavljač oblaka usporio širenje svojih centara podataka kako bi ispunio klimatske ciljeve.
Na kraju krajeva, oni vjeruju da su u utrci za izmišljanjem 'digitalnog boga' – i stoga za njih rizik da ne grade dovoljno brzo nadmašuje rizik od izgradnje previše.”
Razlog zašto se najmoćniji ljudi udaljavaju od alternativnih energija je:
“Zelena energija” nije dovoljna za širenje globalne digitalne mreže i umjetne inteligencije.
Da ponovo rezimiramo:
1. Od samog početka ljudi su bili uplašeni jednostranim klimatskim alarmom CO2.
PR firme u vlasništvu bogatih korporativnih lobista poput Al Gorea promoviraju idole poput Grete Thunberg u medijima.
Klimatski pokret djeluje kao glasnogovornik stanovništva "političarima".
2. Političari donose zakone za smanjenje emisije CO2 neuobičajeno brzim tempom i stvaraju ogromno tržište za zvanične „zelene tehnologije“.
Pobjednici: mega-korporacije koje su već “slučajno” uložile milijarde u upravo te tehnologije davno prije.
Oni su čak i dvostruki dobitnici: zarađuju novac od svojih proizvoda, a primaju i subvencije iz porezne kase.
3. Lažna održivost najvećih igrača postaje jasna kada su u pitanju njihovi "omiljeni projekti" poput umjetne inteligencije.
Tu nije bitno što potražnja za energijom i često spominjana emisija CO2 nemjerljivo rastu.
Da ne spominjemo drugu ekološku štetu uzrokovanu krčenjem šuma, trovanjem vode i tla od rudarenja rijetkih zemalja, itd.
Kako se digitalna revolucija ne bi ugrozila, opravdana su sva sredstva.
Klimatski savezi? Samo dok služe interesima finansijskih ajkula.
4. Dakle, očigledno je da najuticajniji krugovi nikada nisu baš brinuli o zaštiti životne sredine.
Cilj digitalnog finansijskog kompleksa je stvaranje “digitalnog boga”.
Ljudi se upućuju na sporedna pitanja poput toga da li su nuklearna energija i fosilna goriva ili obnovljivi izvori energije bolji za očuvanje "klime".
Međutim, nezasitni glavni potrošači resursa jednostavno se ignorišu u debati.
Naš zaključak: „Klimatski pokret“ je neefikasan i zloupotrebljavaju ga političari i najveće finansijske korporacije za svoje interese.
Kada se ljudi usredsrede na stvarne počinioce prekomerne eksploatacije Zemlje, ovo je ključni korak ka istinskoj zaštiti životne sredine.
Kako biste izbjegli iskorištavanje, informirajte se bez zatvaranja očiju!