Dr. Benjamin Santer, jedan od najuglednijih svjetskih znanstvenika, krivotvorio je ključno izvješće o klimi 1990-ih. Sveučilište na kojem je Santer diplomirao također je upleteno u niz klimatskih skandala. Koincidencija? Više o nedosljednostima, manipuliranim podacima i očitim prijevarama doznajte u ovoj emisiji.
Dana 14. i 23. srpnja SRF je izvijestio: "Istraživači klime pokazali su utjecaj ljudi na klimatski sustav." Dr. Za Benjamina Santera, jednog od najuglednijih znanstvenika na svijetu, sada se kaže da je pomoću NASA-inih satelitskih mjerenja pokazao da se gornja atmosfera hladi i da do ovog fenomena može doći samo ljudskim utjecajem. Osim što je riječ o pukoj teoriji o kojoj se raspravlja od 1960. godine, SRF ovim izvješćivanjem zataškava važne informacije. Benjamin Santer sve je samo ne vrijedan povjerenja. U prošlosti je krivotvorio ključno izvješće o klimi. Dr. Benjamin Santer, koji je vrlo cijenjen diljem svijeta u političkim i medijskim krugovima, bio je glavni autor poglavlja 8 u Izvješću o klimi iz 1995. Međuvladinog panela o klimatskim promjenama 1990-ih. Santer je promijenio neke dijelove izvješća. Britanski političar Lord Monckton svjedočio je ovoj krivotvorini. U intervjuu, Monckton je svjedočio: “Uključeni znanstvenici napisali su svoj konačni nacrt. Ovaj nacrt navodi da nije bilo vidljivih učinaka globalnog zatopljenja izazvanog čovjekom na 5 različitih lokacija. Znanstvenici su istu činjenicu izrazili pet puta različitim riječima. Santer je uklonio te izjave i zamijenio ih novim zaključkom, a to je i dan danas službeni zaključak.“ Tek 14 godina kasnije Santer je u intervjuu priznao promjene. No, ovo je priznanje dao samo na temelju izjava lorda Moncktona, koji je cijeli ovaj skandal iznio u javnost. Ovom krivotvorinom Santer je započeo prvi provjerljivi primjer manipulacije znanosti u vezi s klimatskim promjenama izazvanim čovjekom. Iskoristio je svoj položaj da progura naslov, da su ljudi jedan od uzročnika globalnog zatopljenja.
U tom kontekstu vrlo je zanimljivo da je dr. Ben Santer je nekoć diplomirao na Jedinici za klimatska istraživanja na Sveučilištu East Anglia. Ovo sveučilište financira Zaklada RockefellerSada je očito da su znanost i sveučilišta podložni volji superbogatih poput Rockefellera, jer svi ovise o njihovom novcu. Sveučilište o kojem je riječ bilo je i meta hakerskih napada 2009. godine, tzv. “Climategate skandala”.
Hakeri su došli do skandaloznih mailova svjetski poznatih klimatologa. Čak je i mainstream morao izvještavati o tome u to vrijeme: Evo što je FAZ pisao 2013. godine: “Nove nedosljednosti neprestano izlaze na vidjelo u izvješćima istraživača klime. Navodno je došlo do male manipulacije da se spasi svijet. Promet e-pošte koji su kradljivci podataka objavili otkrio je ne samo opušteno rukovanje podacima mjerenja, već i nastojanje da se klimatska događanja na planetu prikažu što dramatičnije. U Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama […] Vijeće UN-a za klimu od tada je pod pojačanim nadzorom. Nove nedosljednosti u izvješćima istraživača sada se tamo osuđuju gotovo svaki tjedan [...]. Focus je napisao: “E-poruka ni manje ni više nego direktora instituta, Phila Jonesa, učinila ju je nažalost poznatom. Ondje piše kolegi: [...] "Upravo sam završio Mikeov prirodni trik dodavanja stvarnih temperatura svakoj seriji (podataka) za posljednjih 20 godina... kako bih sakrio pad (temperature)" . […] Velik dio e-poruka bavi se nestankom podataka. U to je vrijeme žestoko kritiziran i Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC). Zeit-online je napisao: “Niz skandala uzdrmava vjerodostojnost i autoritet IPCC-a; Neki od scenarija katastrofe koje slika na zidu pokazuju se kao izjave koje se ne mogu znanstveno dokazati.” No umjesto da nastave s otkrivanjem sve dok počinitelji ne odgovaraju, greške se ne isprave i znanstvena istina ne vrati, mediji i dalje pokušavaju zataškati većinu ovih skandala. Ali kako to da istraživači klime poput dr. Ben Santer manipulira klimatskim izvješćima? Istraživačica klime gđa. Curry ovdje daje jasan odgovor. U prezentaciji pred istražnim odborom, ona detaljno pokazuje: "Postoji ogroman pritisak na klimatske znanstvenike da se pridruže takozvanom konsenzusu. Taj pritisak ne dolazi samo od političara, već i od državnih financijskih institucija, sveučilišta i stručnih društava."
