Kratica NESARA je kratica za National Economic Stabilization and Reformation Act.
Međutim, to nije zakon koji je usvojio američki parlament – ​​Kongres – već zakon koji je predložio američki profesor filozofije po imenu Harvey Francis Barnard.

Barnard se 1970-ih i 1980-ih bavio nepravdama postojećeg monetarnog sustava, a potom je sastavio brojne prijedloge za njegovo poboljšanje. Između ostalog, predložio je podupiranje američke valute plemenitim metalima, ukidanje poreza na dohodak, uvođenje fiksnog poreza na promet robe koja nije neophodna te povećanje socijalnih naknada za starije osobe.

Početkom 1990-ih Barnard je objavio svoj prijedlog pod naslovom Isušivanje močvare: Reforma monetarne i fiskalne politike. Zbog pozitivnog odgovora dao je 1996. tiskati 1000 primjeraka i poslao ih članovima Kongresa – ali bezuspješno. O njegovim prijedlozima nikad se nije raspravljalo u Kongresu, a kamoli da su usvojeni u zakon.

To nije iznenađujuće, jer NESARA sadrži razne duboke reforme koje mijenjaju sustav koje bi potkopale moć najvećih financijskih institucija na Wall Streetu. Ta se moć temelji upravo na odvajanju novca od plemenitih metala, izrazito nepravednom poreznom zakonodavstvu i stalnom favoriziranju ultrabogate elite.

Činjenica da je Barnard očito pretpostavio da će njegovi prijedlozi naići na otvorene uši među članovima Kongresa pokazuje visok stupanj naivnosti i političkog nerazumijevanja. Uostalom, više od stotinu godina Kongres SAD-a nije ništa drugo nego duga ruka Wall Streeta, a time i političko središte iste močvare koju je Barnard želio isušiti.

Činjenica da Barnardove ideje još uvijek lebde internetom danas pokazuje da je ovo političko nerazumijevanje još uvijek široko rasprostranjeno. Primjerice, tvrdi se da je NESARA tajno donesena pod Billom Clintonom i da je trebala biti uvedena pod njegovim nasljednikom Georgeom W. Bushom 11. rujna, ali da su tu implementaciju spriječili teroristički napadi na Svjetski trgovački centar.

Ideja da je Bill Clinton od svih ljudi trebao podržati NESARA je apsurdna. Clinton je dao više darova financijskoj industriji nego bilo koji predsjednik prije njega i sigurno bi bio posljednji koji je upisao NESARA u zakon.

Glasine koje se šire o GESARA još su apsurdnije. G označava globalno, dakle radi se o globalnoj monetarnoj i poreznoj reformi.

Navodno je GESARA tajno ugrađena u revidirani Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. godine. Kaže se da je Donald J. Trump potpisao dokument 2017. godine, otvarajući put globalnom uvođenju novog monetarnog sustava, ali to je do danas spriječila duboka država.

Ove teze dokazuju samo jedno, naime potpunu političku i ekonomsku ignoranciju njihovih autora, koji nas ozbiljno žele natjerati da povjerujemo da upravo oni političari koji su – poput Donalda Trumpa – pridonijeli izazivanju sadašnjeg kaosa, rade u pozadini na stvaranju pravedniji svjetski poredak funkcionira i sve će nas iznenaditi s njim jednog dana.

Iskreno rečeno: živimo u svijetu kojim dominira digitalno-financijski kompleks, tj. velike financijske institucije Wall Streeta i velike IT kompanije Silicijske doline. Njihova se vladavina temelji na trenutnom krajnje nepravednom i antisocijalnom financijskom sustavu.

Kako je ovaj sustav ušao u završnu fazu, digitalno-financijski kompleks zapravo iza leđa svjetske javnosti užurbano priprema novi sustav. Ali to neće biti pravednije i socijalnije, već će nas sve podvrgnuti državi i središnjim bankama na dosad neviđen način i tako uspostaviti režim o kakvom je već sanjao Benito Mussolini: diktaturu države spojene s korporativnom elitom.

To znači da Barnardove dobronamjerne, ali prilično naivne teze ispunjavaju i političku svrhu: sugerirajući ljudima da se u pozadini radi na planu poboljšanja svijeta, potičete ih da stave ruke u krilo da ne čine bilo što sami, ali jednostavno čekati Spasitelja - načelo koje je crkvama stoljećima davalo nevjerojatnu moć i koje očito djeluje i danas, budući da želje i vjerovanja još uvijek izmiču racionalnim argumentima.