Vlada nas laže do slova u interesu NATO-a. Ono što savezna vlada radi od 1999. i rata protiv Jugoslavije: lažu njemačkom narodu od sukoba do sukoba." Drastične izjave Willyja Wimmera ističe strategije globalnih šahovskih igrača temeljene na ratu u Jugoslaviji.

Izgovor za rat: Navodna humanitarna katastrofa:

U ožujku 1999. Njemačka je prvi put nakon 50 godina ponovno sudjelovala u ratu, naime u agresorskom ratu NATO-a protiv tadašnje Jugoslavije, čime je prekršeno međunarodno pravo. NATO zračne snage bacile su 14.000 bombi na Jugoslaviju. Kako bi opravdali rat u javnosti, političari su tvrdili da je bila humanitarna katastrofa. Ovo se može okončati samo "humanitarnim ratom". Ali tadašnji potpukovnik Zračnih snaga NATO-a i sadašnji mirovni aktivist Jochen Scholz žestoko je proturječio ovom prikazu. Napomenuo je da je zračni rat planiran još 1998. godine. I to unatoč činjenici da, prema izvješću OESS-a, nije bilo humanitarne katastrofe. OESS je Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi. Ali čemu onda rat? Prema Scholzu, zbog zemljopisnog položaja Jugoslavije na dnevnom redu je bilo širenje EU-a i NATO-a na istok.
Norma Brown, američka diplomatkinja pri OESS-u, ovako je to izrazila:
“Činjenica je da su svi znali da će do humanitarne katastrofe doći samo ako NATO bombardira!”

Ugovor Gerhard Schröder – Bill Clinton za izbornu kampanju:

Prema umirovljenom potpukovniku Jochenu Scholzu, kandidat za kancelara Gerhard Schröder je početkom ljeta 1998. tijekom predizborne kampanje putovao u SAD i razgovarao s američkim predsjednikom Billom Clintonom o Kosovu. Tamo se raspravljalo o planiranom ratu u Jugoslaviji i vojnom angažmanu Njemačke pod Schröderom. Prema Scholzu, djelatnici američke kampanje tada su poslani Gerhardu Schröderu kako bi mogao pobijediti na izborima za kancelara. Promjena vlasti bila je nužna jer Helmut Kohl nije pristao na sudjelovanje Njemačke u ratu.

Ratne laži njemačkih ministara Scharpinga i Fischera:

Da bi ušla u rat, njemačkoj je vladi bilo potrebno javno prihvaćanje. Ministar obrane Scharping i ministar vanjskih poslova Fischer probudili su to javno prihvaćanje propagandnim trikom. Situaciju na Kosovu povezivali su s njemačkom nacističkom prošlošću i tako pogodili Nijemce u njihovu slabu točku.
Lagali su javnost pričama o “etničkom čišćenju” u Srbiji i koncentracijskom logoru u Prištini. straga novinara Angerera i Wertha te njemačkog generala i djelatnika OESS-a Heinza Loquaija na licu mjesta otkrila je da se radi o izmišljenim. Vodile su se samo borbe između jugoslavenske vojske i albanskih paravojnih postrojbi.
Ipak, svojom su ratnom propagandom Scharping i Fischer uspjeli pridobiti javnost da pristane na oslobađanje od “zvjerstava” Srba ratom. Glasnogovornik NATO-a Jamie Shea rekao je: "Da smo izgubili javno mnijenje u Njemačkoj, izgubili bismo ga i u cijelom savezu."

PR agencije spremane za rat u bivšoj Jugoslaviji:

Knjiga “Operacija Balkan: Oglašavanje za rat i smrt”, autora Jörga Beckera i Mire Beham, pokazuje kako su američke PR agencije u medijima stvarale slike neprijatelja u ratu u Jugoslaviji. Primjerice, utjecajna američka tvrtka Ruder Finn radila je za troje! Zaraćene strane u isto vrijeme: Za hrvatsko, bosansko i albansko vodstvo na Kosovu. Misija je bila da se Srbi jednostrano prikažu kao tlačitelji i agresori, dok su Hrvati, bosanski Muslimani i kosovski Albanci prikazani isključivo kao žrtve. Agencija je svojom propagandom “Srbi su krivi” pripremila zapadnu javnost za rat. Direktor agencije James Harff. “Tako da bismo Srbe mogli izjednačiti s nacistima. Mediji su gotovo odmah upotrijebili drugačiji jezik s pojmovima kao što su etničko čišćenje, koncentracijski logori itd., koji se povezuju sa slikama iz nacističke Njemačke i Auschwitza.
Nitko se sada nije mogao okrenuti protiv toga, a da ne bude optužen za revizionizam. Bili smo 100 posto uspješni.” Intervencija američke vojske na Balkanu opravdana je kontroliranom eskalacijom sukoba.

Rat u bivšoj Jugoslaviji koji je raspirila američka vlada:

Jugoslaviju, koja je bila prijatelj Rusije, destabilizirale su zapadne sile i razbile na 7 pojedinačnih država: Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju.
Poticanjem unutarnjih etničkih napetosti, različite su etničke skupine 1990-ih uvođene u sve nove oružane sukobe. Bivši agent CIA-e, odnosno američke vanjske obavještajne službe, Robert Baer, izjavio je: “Cilj propagande je bio podijeliti republike Jugoslavije kako bi se odcijepile od matice i postale neovisne.
Trebao nam je samo žrtveni jarac koji bi trebao biti odgovoran za sve, uključujući rat i nasilje. Srbija je izabrana za tu ulogu…”
Britanski časnik John Crosland je primijetio: “Međunarodna zajednica je podržala Oslobodilačku vojsku Kosova. Američki predsjednik Bill Clinton, američki diplomat Richard Holbrooke i američka državna tajnica Madeleine Albright odlučili su da će doći do promjene režima u Srbiji…" Tekući vojni sukobi između etničkih skupina u konačnici su SAD-u dali opravdanje za napad NATO-a na Srbiju, kojim je prekršeno međunarodno pravo, i svrgavanje predsjednika Slobodana Miloševića.
Bivši agent CIA-e Robert Baer ispričao se svom narodu nakon raspada države Jugoslavije:“Zaboravite prošlost jer je bila namještena i lažna. Samo su manipulirali vama i tako su dobili što su htjeli.
Ali ne biste trebali nastaviti gajiti osjećaje mržnje jedni prema drugima zbog toga!
Morate pokazati da to možete ignorirati i da ste shvatili tko je pravi krivac za ovu situaciju!
Želim vam se iskreno ispričati!”

Promjena vlasti u Jugoslaviji sufinancirana od strane američkog State Departmenta:

Promjena vlasti 2000. godine u tadašnjoj Jugoslaviji jedan je od mnogih primjera kako je američki State Department uključen u promjene i svrgavanje vlade putem takozvanih nevladinih organizacija.
Studentski pokret Otpor, osnovan kao oporbena organizacija, bio je pokretačka snaga koja je huškala jugoslavenski narod protiv predsjednika Miloševića. Studenti pokreta otpora “Otpor” raspiruju sentimente protiv jugoslavenskog predsjednika, primjerice ispisivanjem grafita po pola Beograda. U njima je Milošević smatran odgovornim za balkanske ratove i katastrofalnu ekonomsku situaciju. Akcije pokreta otpora Otpor dobile su veliku medijsku pažnju. Na poticaj Otpora u Beogradu se okupilo gotovo 100.000 ljudi koji su prosvjedovali protiv predsjednika. Masovno su nosili transparente na kojima je pisalo: “Gotov je (Milošević)!”
Pokret otpora “Otpor” financirale su razne nevladine organizacije poput NDI i NED. NED primarno financira američki State Department. Milošević je 6. listopada 2000. podnio ostavku na dužnost.

Cilj i rezultat rata:

Kao posljedica rata, na Kosovu je izgrađena druga najveća američka vojna baza u Europi - Camp Bondsteel, s tisućama vojnika na površini od 386 hektara. Svojom vojnom prisutnošću u strateški važnoj regiji SAD su osigurale kontrolu nad potencijalnim trasama cjevovoda za naftu i plin s Bliskog istoka i Istoka kao i komercijalnu eksploataciju mineralnih resursa.
Britanski general Michael Jackson, prvi zapovjednik snaga KFOR-a za Kosovo pod vodstvom NATO-a, rekao je: "Svakako ćemo ostati ovdje dugo vremena kako bismo osigurali sigurnost energetskih koridora koji prolaze kroz Makedoniju."