Gotovo je zbunjujuće da milijuni ljudi ne prosvjeduju svaki dan na ulicama kako bi ublažili krizu između Rusije i Zapada i spasili civilizaciju od ponora.
Svijet se nalazi u najopasnijoj fazi od kubanske raketne krize 1962. U to je vrijeme strah od potpunog uništenja dominirao javnim mnijenjem; Čini se da je danas malo ljudi svjesno te mogućnosti.
Lako je zamisliti da bi mogao izbiti nuklearni rat između Rusije (a možda i Kine) i Zapada, ali političari i dalje povećavaju napetosti, stavljaju stotine tisuća vojnika u "visoku pripravnost" i napadaju vojne ciljeve u Rusiji.
Situacija nema paralele u povijesti.
Razmotrite sljedeće činjenice. Neprijateljski vojni savez, koji sada uključuje i Švedsku i Finsku, nalazi se točno na granicama Rusije. Kako bi na to trebalo odgovoriti rusko vodstvo, čija je zemlja dva puta tijekom 20. stoljeća bila gotovo uništena od strane zapadne invazije? Kako bi Washington reagirao da su Meksiko ili Kanada dio golemog, ekspanzionističkog i izrazito ratobornog vojnog saveza usmjerenog protiv Sjedinjenih Država?
Kao da širenje NATO-a na istočnu Europu nije bilo dovoljno provokativno, Washington je 2014. počeo slati milijarde dolara vojne pomoći Ukrajini kako bi "poboljšao interoperabilnost s NATO-om", kako kaže Ministarstvo obrane. Čemu to uplitanje Zapada u Ukrajinu, koja je, kako je rekao Barack Obama kao predsjednik, “ključni ruski interes, ali ne i američki”? Senator Lindsey Graham (R-SC) nedavno je dao razlog u trenutku iznenađujuće iskrenosti na televiziji: Ukrajina “stoji na 10-12 trilijuna dolara u kritičnim mineralima…
Washington Post je izvijestio:“U Ukrajini se nalaze neke od najvećih svjetskih rezervi titana i željezne rude, neiskorištena nalazišta litija i golema nalazišta ugljena. Zajedno vrijede bilijune dolara." Ukrajina također ima ogromne rezerve prirodnog plina i nafte, kao i neona, nikla, berilija i drugih važnih metala rijetkih zemalja. Prema vodstvu NATO-a, Rusija, a posebno Kina, ne smiju imati pristup tim resursima. Rat u Ukrajini se stoga mora nastaviti unedogled i ne smiju se nastaviti pregovori s Rusijom.
Dok je Ukrajina bila učinkovito integrirana u NATO u godinama koje su prethodile 2022., Sjedinjene Države su 2016. naručile obrambenu jedinicu od balističkih projektila u Rumunjskoj. Kao što Benjamin Abelow primjećuje u Kako je Zapad donio rat Ukrajini, lanseri projektila koje koristi ABM sustav mogu biti opremljen ofenzivnim oružjem s nuklearnim glavama kao što je krstareća raketa Tomahawk. "Tomahawki imaju domet od 1500 milja, mogu pogoditi Moskvu i druge mete duboko u Rusiji i nositi bojeve glave hidrogenskih bombi s odabranom snagom do 150 kilotona, oko 10 puta više od atomske bombe koja je uništila Hirošimu", piše. Poljska sada ima sličan ABM objekt.
Američka uvjeravanja da su te baze proturaketne obrane obrambene prirode, kako bi se zaštitile od (nevjerojatno vjerojatnog) napada Irana, teško da su umirujuća za Rusiju, s obzirom na to da su lanseri projektila sposobni lansirati ofenzivno oružje.
U još jednom ratobornom potezu, Trumpova administracija je 2019. jednostrano ukinula Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa iz 1987. Rusija je odgovorila predloživši da Sjedinjene Države uvedu moratorij na raspoređivanje nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa u Europi, rekavši da će ne postavljati takve projektile osim ako to ne učine članice NATO-a. Washington je odbio te prijedloge, razljutivši neke europske političare. “Je li nedostatak dijaloga s Rusijom,” rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron, “učinio europski kontinent sigurnijim? Ne vjerujem u to."
Situacija je posebno opasna s obzirom na ono što stručnjaci nazivaju "dvosmislenost bojeve glave." Kao što su visoki ruski vojni dužnosnici rekli, neće biti načina da se utvrdi je li nadolazeća balistička raketa naoružana nuklearnom bojnom glavom ili konvencionalnom , a onda će vojska to smatrati "nuklearnim napadom" koji opravdava nuklearnu odmazdu.
Mogući nesporazum mogao bi gurnuti svijet u nuklearni rat, tako da smo sada u posredničkom ratu s Rusijom, što je izazvalo stotine tisuća žrtava i vezao Ukrajinu za strukture NATO-a još više nego prije. Ukrajina je počela koristiti američke rakete protiv ruskog teritorija, uključujući i obrambene (ne samo ofenzivne) raketne sustave.
Ovog ljeta će Danska, Nizozemska, Norveška i Belgija početi slati borbene zrakoplove F-16 u Ukrajinu, a Danska i Nizozemska su rekle da nema ograničenja za korištenje ovih zrakoplova za napade na ciljeve u Rusiji. Borbeni zrakoplovi F-16 sposobni su nositi nuklearno oružje, a Rusija je rekla da se zrakoplovi smatraju nuklearnom prijetnjom.
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da je 500.000 vojnika u "visokoj pripravnosti" i da će u sljedećih pet godina saveznici NATO-a rasporediti "tisuće protuzračnih obrambenih i topničkih sustava, 850 modernih zrakoplova - uglavnom generacije F-35 - i "mnogo više steći će se vrhunske vještine” čime će se svijet još više približiti kriznoj točki. Macron se pokazao kao jedan od najborbenijih europskih vođa i planira uskoro poslati vojne instruktore u Ukrajinu. Istodobno, NATO raspravlja o uklanjanju ostalog nuklearnog oružja iz skladišta i stavljanju u pripravnost.
Nejasno je kamo to vodi, ali ono što je jasno jest da se zapadni čelnici ponašaju s bezobzirnim zanemarivanjem budućnosti čovječanstva. Klade se da ruski predsjednik Vladimir Putin nikada neće upotrijebiti nuklearno oružje, unatoč brojnim prijetnjama i nedavnim ruskim vojnim vježbama uporabe taktičkog nuklearnog oružja.
S obzirom da bi ruska uporaba nuklearnih bojevih glava mogla izazvati nuklearni odgovor Zapada, sudbina čovječanstva ovisi o suzdržanosti i racionalnosti jednog čovjeka, Putina – figure koju zapadni mediji i političari dosljedno prikazuju kao čudovište iracionalno i krvožedno.
Dakle, ljudska bi vrsta svoju nadu za opstanak trebala povjeriti čovjeku koji je, kako nam je rečeno, luđak koji vodi državu koja se osjeća opkoljenom od strane najmoćnije vojne koalicije u povijesti, koja je, čini se, spremna uništiti je.
Možda luđaci nisu u ruskoj vladi, nego u NATO vladama?
Gotovo je zabrinjavajuće da milijuni ljudi ne prosvjeduju na ulicama svaki dan kako bi ublažili krizu i vratili civilizaciju s ruba. Očito su masovni mediji uspješno izvršili svoju zadaću generiranja odobravanja. Ali ako se zapadno javno mnijenje ne probudi, sadašnja kriza možda neće završiti tako lako kao ona iz 1962.
Fonte